Koliko je teško pronaći radnike, bilo da se radi o kvalifikovanim ili ne, govori nam i Fadil Čavkić, vlasnik firme koja se bavi proizvodnjom i montažom metalnih konstrukcija.
– Ne da je teško, skoro je nemoguće. Mi nemamo kvalifikovane radne snage, nema ih na našem području. Svakog radnika kojeg dovedemo moramo prvo edukovati, većinom su to ljudi koji nigdje nisu radili… To je proces, muka, kaže Fadil Čavkić, vlasnik firme Č. J. iz Bihaća.
U ovoj firmi već nekoliko mjeseci radi Šemsudin Balić. I dok mnogi teže odlasku, on se vratio iz inostranstva gdje je živio 15 godina.
Zlatko je na birou već 6 godina: Nadu da će dobiti posao davno je izgubio. “Moji su svi otišli”
– Sad u ovoj situaciji za mene je to isto, ili tamo ili ovdje. Ko zna nešto raditi, može i ovdje zaraditi kao i tamo, a druga stvar je što si kod kuće. I da je manja plata, kod kuće si, živiš u kući svojoj, nisi podstanar ničiji…, priča Šemsudin Balić, uposlenik firme Č. J. iz Bihaća.
U ovim teškim vremenima u našoj državi, primjeri da se neko vratio iz inostranstva su rijetki. Iako se kaže da sunce tuđeg neba ne grije nigdje kao kod kuće, svakodnevni odlazak mladih i obrazovanih ljudi stvara potpuno drugačiju sliku.