Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik još 23. decembra prošle godine obratio se pismom kancelaru Njemačke Olafu Scholzu ponizno moleći za sastanak sa njim.
To je u suprotnosti sa onim što Dodik iznosi u javnosti kada je riječ o Njemačkoj prijeteći kontrasankcijama.
Najprije je u pismu uputio iskrene čestitke Sholzu na imenovanju za kancelara.
– Savezni kancelar Njemačke, jedna je od najutjecajnijih fukcija u Evropi i radujem se i nadam konstruktivnoj saradnji sa vama u duhu pozitivnih iskustava kakve je Bosna i Hercegovina imala sa Njemačkom do sada. Berlinski proces, kao jedna od značajnih incijativa usmjerenih ka ubrzanju reformskog procesa u Bosni i Hercegovini, stvorio je pozitivnu dinamiku koju političke partije i institucije Republike Srpske žele da nastave i time daju značajan doprinos i pomognu pristupanje Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji – piše Dodik i dodaje:
– U svjetlu trenutne političke situacije u RS i Bosni i Hercegovini, kao i regionu Zapadnog Balkana, te smatrajući da su direktni dijalog i kompromisni dogovor, a ne optužbe koje se iznose putem medija ili iznošenjem neusaglašenih, jednostranih optužujućih izjava, jedini pravi put za rješenje svih dilema i postojećih nesuglasica, ovim putem izražavam svoju iskrenu namjeru da na sastanku pokušamo zajednički iznaći kompromisno rješenje za izlazak iz novonastale situacije.
Dodik naglašava kako je spreman na sastanak bilo kada i bilo gdje!
– Otvoren sam za susret na lokaciji i što hitnijem terminu koji predložite i spreman da to bude ili na neutralnom terenu po vašem izboru, ili u nekoj od vaših institucija. Vaša zemlja gospodine savezni kancelaru, bez ikakve sumnje spada u red najvažnijih spoljno-političkih i trgovinskih partnera Bosne i Hercegovine te se stoga nadam vašem aktivnom angažmanu i dodaje:
– Gospodine savezni kancelaru dozvolite da izrazim nadu da ćete biti u mogućnosti da prihvatite predloženi sastanak ali i uvjerenje da će naš predstojeći susret biti ključna karika u razumijevanju trenutnog stanja u Bosni i Hercegovini, ali istovremeno i dodatni impuls razvoju dobrih političkih i ekonomskih odnosa naših naroda.