Maloljetnička delinkvencija u našoj zemlji i regionu je u porastu iz dana u dan. Svjedoci smo života u digitalnom dobu, djeca sve više vremena provode na internetu koji ostavlja ogromne posljedice na psihosocijalni razvoj njihove ličnosti.
I iz tog razloga dobivamo devijantnu omladinu. Veliki broj tinejdžera igra i nasilne videoigre, usljed čega gube moć empatije. Psihologinja Slađana Đaković nam otkriva šta je uzrok ove pošasti.
Važna uloga
– Oni ne razlikuju šta je ispravno, šta nije, jer se prefrontalni korteks, koji je zadužen za logičko rasuđivanje, razvija do 25. godine. Sada zamislite kada nekome ko ne zna šta je ispravno, a šta ne, oduzmete moć empatije. Zbog toga je vrlo važna uloga porodice i školskog sistema.
Djeca imaju urođenu potrebu za pažnjom, ljubavlju, pripadanjem i postignućem. Danas ove svoje urođene potrebe pokušavaju zadovoljiti na internetu, koji je prepun opasnosti, umjesto u porodici i zajedničkim aktivnostima s vršnjacima – kaže Đaković za Avaz.
Dodaje da mladi vrlo često svoju urođenu potrebu za pažnjom i popularnošću pokušavaju zadovoljiti delinkventnim ponašanjem.
– Mladalačka delinkvencija je uvijek samo pred korak tinejdžera u kojem oni na kraju prelaze u neki od oblika patološkog ponašanja. Roditelji imaju sve manje kontrole nad onim što djeca rade u slobodno vrijeme.
Porodica nikada kao danas nije bila u krizi. I posljedice toga su evidentne. U porastu nam je broj disfunkcionalnih porodica, kao i broj razvoda. Zbog užurbanog tempa života roditelji sve manje vremena posvećuju svojoj djeci i partneru – napominje Đaković.
Porodica trpi
Pitali smo psihologinju koliko smo zbog trke za materijalnim izgubili vrijeme s porodicom, pa djecu odgajaju sumnjivi uzori na internetu.
– U potpunosti. Vrlo mali broj roditelja je zaista posvećen djeci na adekvatan način, upravo zbog trke za materijalnim. U porastu su nam anksioznost i depresija izazvane tim tempom života i nametnutim normama. S druge strane, veliki broj građana se bori da preživi, živimo u vremenu inflacije, poslovi znaju biti vrlo stresni, a imamo i ljude koji rade i više poslova istovremeno. U svemu tome porodica trpi.
I vrlo često roditelji prave veliku grešku dajući telefon djetetu u ruke da se ono zabavi dok oni završe nešto ili se odmore. Većina roditelja ima pristup dječijem telefonu, djeca imaju i ograničeno vrijeme na internetu, ali sve je to uzaludno ako potrebe djeteta nisu zadovoljene. Jer ono će te urođene potrebe pokušati da zadovolji na internetu – potcrtava Đaković.
Ako želiš uništiti naciju, uništi joj porodicu
– Nama zakazuju dva osnovna faktora u društvu – porodica i školski sistem. Također, imamo pojavu da sve većem broju roditelja djeca predstavljaju statusni simbol koji će oni da prikazuju.
Svoj uspjeh kao roditelja mjere po tome da li su djeci kupili najskuplji telefon, da li im je dijete najbolje obučeno. Zaboravili smo da je roditeljstvo da odgojimo djecu da budu ljudi, da u njih usadimo osnovna moralna načela i da ih pripremimo na život. Ne postoji uzalud izreka: „Ako želiš da uništiš neku naciju, uništi joj porodicu” – kaže Đaković.
Na nasilničko ponašanje kod djece može se utjecati, pogotovo ako se prepozna na vrijeme.